< | listopad, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MSN-b.djangradovic@hotmail.com
Ime:Bruno
Rođen: 08.07 1990.
Sluša:Minimal,trance,progresiv
Hobi:Free climbing
Obožava:motore,brzinu,adrenalin,nekada i bol
Mrzi:dvoličnost,sve drugo je ok
Nemože bez:Cigara
Gruby majstor
Lokalni heroj čiji indetitet nadalje ostaje misteri
Zaista fascinantna rockerica iz zg
Maky the frend
Njene me pjesme uvijek očaravaju
King ili Hajuza- žestoko
Zrinkach
Sensation-White edition
Dj Tiesto
Ekipa
TheGruby
Matija i pero
Marić(koma)
Mariana
Buraz
King
Pica i Kralj
My dream is to fly over the rainbow so high
Nebo se više ne smije,samo se oblači
Moje misli su tu,kao val u bonaci
Kao kap svijetla se provlačim
Kroz pukotine vremena mog života
To je sve,od mene za sad...
čao
Putovanje
Pred svitanje
Noćna hladnoća u zraku osjeća se
Mrzli povjetarac uz izbjedjelu mjesečinu budi me
Sve je usnulo u tišinu oko mene
Samo im krik galeba na pučini spokoj razbije
Silazim polagano ka obali
Magla u očima polagano odlazi
Zadnji pozdrav ostavim na stijeni
Gdje smo prvi put osjetili
Usne na usnama
Obzor ne nosi oblake
Put mi pokazuju zvijezde
More šumi,val me zove
U šapatu mu šum pijeska daleke obale
Šumi njene daleke poglede
Oči u očima
Tu pripadam kao što val pripada bonaci
Odlazim na more,gdje su samo vali i oblaci
Vjetar polagano diže jedara,nosi me
Nepoznatim morem,na putovanje
.:B:.
Petak je bio iznenađujuće dobar,malo se popilo,plesalo... Danas paintball,sutra kupanje i paintball Uglavnom fency
Krvavo tužno noćno nebo
Noćno nebo odiše tugom
Krvari mjesec iza oblaka
Sjedim omotan hladnom maglom
Vihor mi šapuće,do kada?
Dokada
Uz dim cigarete pisati pjesmu
Samo za nju,moju želju otuđenu
Moju bol...
Tražiti kap sreće na jutarnjim livadama rose
Koju vjetrovi ka morskim stijenama nose
Gdje je samo sol...
Zauvjek
Jer za mene je samo tama
Moja poznata mila dama
Moja mjesečina,moja bol,moja stara rana
Otvorena u noćima ovih tmurnih dana
Gorka tišina noćnih sijena
Prekinuta uzdahom crnih vrana
.:B:.
Imao sam psa...
Sjećam se te male žute loptice,kao sada da ga gledam,kada je došao u moj dom.
Bio je cijeli žut sa bijelom crtom ispod njuške,mali slatki psić. Obožavao sam se igrati s njim,gledati ga kako jede jer bi se toliko najeo da bi mu trbuh bio skoro duplo veći nego on sam! Vodio sam ga svugdje sa sobom,šetnje,kupanja,vožnje... baš svugdje. Bio je moj mali prijatelj. Sjećam se kada mi je prvi put zaspao u krilu,kada je prvi put skočio samnom u more i držao se šapama za mene dok sam plivao,trčao za mnom po livadi,grizao me ali ne onako da kao da me želi pojest nego bi mi pažljivo stisnuo ruku između čeljusti i vodio me gdje bi on htio. Svaki dan bi me dočekao kada bi došao doma,stavio prednje šape na prsa i polagano naslonio glavu na mene mašući repom. Najdraže kod njega mi je bilo kada bi predvečer pošao zapalit cigar na na verandu on bi došao,naslonio glavu na moj koljena,tiho udahnuo i izdahnuo kao da ide spavat.
Imao sam psa,imao sam prijatelja,imao sam suputnika kroz život dokle nisu došli zli ljudi,otrovali ga,ostavili ga u patnji i mene da patim s njim jer on je bio sretan kada sam i ja bio,a sad je vrijeme da i ja patim kada on pati!
Imao sam psa,moju malu žutu lopticu! Volio sam ga kao da je bio čovjek a sad plačem,po prvi put u dvije godine,za njim,za mojim psićem,za mojim suputnikom,za mojom malom žutom lopticom..
Mom psu
Više nikada neću osjetiti njegov dah na licu svom
Više nikada neću osjetiti njegov umiljati pogled u pogledu mom
Više nikada neće na ramenu mom sklopiti male oči
Više nikada neće u moj zagrljaj sretan doći
Otišao je u nebo još ove noći
Petak,kao i obično lazareti. Bilo je fency,malo se popilo,plesalo,par neuspjelih ili ti ga spriječenih tučnjava i tako sve u svemu lijepo...
Živim od petka do petka
Bezimeni
Svaki pogled je nestao
Polagano izbrisan,isčezao
Svaka čežnja iz ruku isklizla
Kao vatra kišno zalivena
Bez kapi dima utihnula
Čak i čedna nada
Kao sjena šumskog hlada
Užarenom stihijom progutana
Sivim pepelom predočena
Mojim umornim očima
Sve će doživjeti onaj koji živi
Bezimeni je neživuće ime moje
Onaj što neposjeduje ništa svoje
Što u koraku sa sjenom hoda
Danju sniva,na jerbolima broda
Noću sa mjesecom u tamin zagrljaj pada
Petak,sam po sebi naporan dan,sjediš u klupi nakon udimljenja preko 5 min(strusiš onaj cigar u tri minute,jebeš ga šta je 100s)čekaš ono,ono spasonosno ali donekle iritirajuće zvono...
Tako je bilo i prošli petak,dogovori su padali gdje ćemo,kako ćemo,šta ćemo... U 8 ispred konzuma,može,dogovoreno. Izlazak iz škole pa gore na šesticu,monotonija na razini usijanja,razbiju je tek bitovi sa Kewinog flight-a 643 ili pak neki likovi koji pitaju za cigar...
Kewa poša doma,kao i Hajuza,ja pošo poslat torbu doma,svi ispred konzuma,osam je broj.
Nakon što sam ubacio slijepog putnika,tj torbu,u metalnog ljubimca nekog napaljenog egoističkog vozača libertasa,pošao sam u potragu za mojim sredstvom za smiranje,Marlboro Ultra. Pitše se zašto ultra?? Zamisli... Ujutro,nakon duge vožnje basom,iskrcaš se i prvo što učiniš jest provjeriš imaš li ih,crvendaća(crveni marlboro),ima! Polaganim teturanjem uputiš se u pema na kavu jer nemaš prvi sat,ili ćeš obružat prvi sat,a možda si u situaciji ko i ja ono ukor pred isključenje zbog neopravdanih pa ćeš onda kurac na kavu! No nastavimo,i tako ti teturaš,misliš da nešto misliš a to što ti misliš je zapravo puka sjena realnosti oko tebe! Napokon uđeš u pema,sjedneš na taracu i tek onda skontaš da pada kiša,aj bar nešto,uđeš unutra. Dobro jutro izustiš,dobro jutro dobiješ. Sjedneš i čekaš,Mirko pita što ćeš ti onako veseo kažeš veliki makijato,dobiješ ga za par minuta,stviš jedan šećer,srkneš malo,uzmeš crvendać,zapališ,potegneš dobar dim. Kad ono kurca neosjećaš,pa se onako odma iz jutra pitaš,jesam li stvarno toliko pošao u kurac?? Neki glas ti,nošen onom klimom,kaže da! I onda kakav ćeš biti cijeli dan,kao utrnula prosjakova sjena,dada zato je sada ultra!
Cijeli grad sam obišao da ih nađem,zamisli,cijeli jebeni grad! I nađem ih na ini ispod Konzuma,tj mjestu nabavljanja sredstava za večerašnje razaranje(kupim dvije kutije,a i to je premalo). Kewa je tu,ulazimo u konzum. Trči na odjel s alkoholom,bavarija sixpack to je naš plijen,začudo nemaju! Šta ćemo nego uzmi kewi 6 a i meni 6,hajuzi 2 hehe(njemu malo treba). Pođi u stan,vodstvo je imao tek pridošli The Gruby,u stanu fora ekipa,na stolu boca pelina i 3 q packa,strusili su prije nas četvrtog. Puštaj tiesta,pij bavariju,gutaj one cigare... Prošlo 45 min mi to sve popili,zaletili se u lazarete,tj mjesto večerašnjeg razaranja,pjevali s nekim strankinjama na stradunu,s uličnim sviračem isto,ušli u lazarete! Dj Cobra gore,Zovko do njega,i onaj astronaut od moga brata do njih... Uglavnom bilo je razarajuće brutalno,tj fenomenalno! Najbolje pjesme večeri:flight 643 i lethal ind od Tiesta. A onda ujutro raditr,he,takav je život. Radiš ko konobar a vozikaš se s atv-eom cijeli jebeni dan. Sve željne vožnje ili pak kavice pozivam da dođu na prevlaku...
Uživajte
Sutra se ide u lazarete. Balica je tu,piće je tu,još da cobra bude dobar ko prošli put,aaaa fenomenalno.
Da vas ne zamaram moram reći: Nisam jak na riječima!Možda mi je stih bolji?(sumljam,ali procjenite sami)
Tišina
Gledam
Divlje more,vihor ga diže
U oblake,pretvarajući ga u kapi kiše
Koje se opet slijevaju u more,koje kao da diše
Propinje val za valom
Pučinom vlada zbrka
Kao neizusna buka
Koju stvara val
Prvi put kada se propenje,kao pjenu
Zadnji put,kada ljubi stijenu
Kao kad žubori u plićini žal
Napokon
Vihor polako jenjava,sve je nekako tiše...
Napokon
Tišina.Nebi mogao podnijeti više
Jer sve je premostivo kada je tu
Ona je prateće svijetlo mom putu...
U sjeni vala
U sjeni vala zamišljam,život na oblacima sreće
Pjev ptica osjećam,naokolo razasuto cvijeće
Miris rosnih latica usnulo sunce probuđuje
Zvijezde lagano blijede,dan jutro otuđuje
Obalom razasute sunčeve zlatne niti
Suhi pijesak ustrajno pokušava upiti
Uspeti se vali igraju njima
Dok tiho ne dođe plima
Vjetar uzdahom utihnuo
Sol lebdi,plovi u zraku
Ne nebu ni traga oblaku
Suton,nemirni se mjesec vratio
Kraj njega na nebu zvijezde dvje
Kao zanosne oči moje vile
Kao dva sjajna bijela bisera
U zaljevu njenog pogleda
Leady D
Kada me pogleda
Isto je kao kada
Se kap svijetla proljeva
Preko usnulih stijena
Slapova tišine
Osmjehom me očara
Od njenog poljbca gorim
Kao što sunce gorući tone
U beskrajno modro more
Sutona
Nekada
Šetao sam kroz maglovite šume
Slušao šapate osamljene stijene
Sada
Na kamenim tvrđavama svijetla
S njom divim se moru
Napokon sretan
Ili sam samo
U bezbojnoj iluziji
Išaranoj dimom cigareta
Ne znam...
Nisam baš nešto od volje pa amo skratit. Nema ništa posebno novo kod mene,trenira se redovito pa sam iscrpljen. Jedvca čekam petak da se malo razvalim nakon dugog perioda,sve u svemu nadam se da će biti dobro! Sad jedna pjesmica koju sam napisao za moju dugogodišnju frendicu,pa nadam se da će joj se svidjeti! Toliko od mene,aj ž
Za Z.
Pjesma o jednoj dami
Skrivenoj u tami
svojih osjećaja...
Uvjek zrači toplim osmjehom
Tješi svojim milim pogledom
Svejedno,je li iznutra
Tužna il radosna
Kad je trebam
čak netrepnem
Već je tu
Topi moju tugu
U svom zagrljaju
Par njenih tihih riječi
Moju izgubljenu dušu lječi
A nadam se da će ova pjesma
Koju piše žalosna duša moja
U njenu dušu unijeti tračak nade
Tračak radosti
Mali tračak svijetla
By .:B:.
Za početak dobro sam,smanjio sam pušenje,sad pušim kutiu i po na dan. Stavio sam se popravit tjelesni izgled,napredak čitajte i gledajte na drugom blogu. Večeras sam dobio novog Tiesta i sviđa mi se,preporučujem ga svima,stvarno je dobar. Inače da se zna,ovo su mi najbolja tri dana u ovoj školskoj godini jer sam nakon 7 mj dobio pozitivnu iz njire i matematike(mali se stavio nema šta),jedino mi ih kvari to što sam dobi opomenu pred isključenje zbog neopravdanih sati.
Za sve ove anonimne komentare me boli kurac jer ljudi vi ste toliko jadni da nemožete stati iza svog mišljenja ali boli me kurac,komentirajte kako hoćete!
Pjesmu sam evo naškrabo,kome se da neka čita(ako ima takvih)!
Dani u prolazu,ja neznam gdje
Dani prolaze
Još sam tu
Misli daleko odlaze
Gledam kišnu suzu
More je zavodljivo ali nikog neštedi
Znam,rekao mi je starac sijedi
Dok mrežu plete,sam,u bijedi
Za cigaretu upaljač netrebam
Kao stijena na buri izgledam
Gdje sad da odlutam
Na pučinu,tamo sam sam
Svaka kap žeđ gasi
Svaki dim me ubija
Alkohol u venama
Ima tko da me spasi
P.S Pjesma je skurcana zato što sam i ja,nemojte me peglat da pišem sretnije pjesme jer se sretan neosjećam.
Petak. Prvo u uvalu na piće i razglabanje o najnovijim saznanjima o politici našoj,europskoj,svjetskoj bez ikakvog pametnog zaključka pa na stari kolodvor. Slušanje s Grubijem mp3-ja i svađanje sa Šumijem. Rekao sam mu da je šminker a da sam ja panker što mu je potvrdila i njegova djevojka a on je popizdio,pošao udarajući se šakama o glavu govoreći ovo je brutalno.
Pa laganica u laure,pokušavanje postavljanja rekorda na kvizu akcije u jedinovac aparatu ili thunder touch-u ili ti ga u gromovom dodiru (mog psa zovu grom). Nakon dužeg ulaganja,gubitaka,dizanja kredita,hipoteka i sličnih kamatarskih pizdarija uspjeh! Rekord postavljen,mizerija jes ali smo prvi!
Nakon lazareti. U početku ukazivalo na katastrofu koja se transformirala u jedan od boljih party-a na kojemu je bila jedna intrigantna,prekdivna djevojka. Usrali na kraju sa narodnjacima ali može i to kad si pjan.
Eto da sam i ja izrazio malo drukčije no inače,ali ja nemogu bez pjesme pa evo prvo jedna strofa za već navedenu djevojku koju ovim putem pozdravljam...
Svaki put kada se zamislim
Na tebe pomislim
tvoje usne osjetim
Na mojima
I naravno za prijateljicu koja je probudila nešto u meni čega nisam bio svijesan...
For M.
Ona dolazi
Ubrzo
Čekam
Mala lasta sa sjevera
Uskoro je tu
Put joj priječi nevera
Leti kroz kišu i buru
Kristalno čiste duše,želje jače
Od svake zle nedaće
Da dođe tu
Na stijenu
Gdje će se i ona kao i njeni
Pretci diviti plavetnilu
Kad poželi pjesmu
Zazove tiho prijatelju
Ja sam tu
Stojim,gledam...
Ona dolazi
ubrzo
A ja čekam
By B.
Gledam je u zoru
Onako lijepu i snenu
Kao rose kapljicu
Probuđenim suncem obasjanu
Gledam je u sumrak
Nebom plovi obalk
Dok sunce polagano tone
U bezdano more
Njene oči biserne
Sjaje,zavode me
No...
Ja sam tek sjena
Davno zaboravljena
koja je prati
Bezimeni me može zvati
Oči otvaram,budim se
U zoru
Njenoj ljepoti divim se
Krenem ka moru
Miris soli
U zraku je
Plava svjetlost
Zove me
U daljini plava vila
Osmjeh njen me zanese
Snježna širim krila
Vihor me ka njoj ponese
Ona na obali beskrajnog mora
Ja na obroncima usnulih gora
Niz liticu se vinem
Kraj nje zadivljen sletim
Usne poljubim
Nježno je zagrlim
A ona,kao tmurne sjene
Zauvjek
Iz zagrljaja mi nestane,isčezne
Sada...
Samo daljina
I lagani val
koji nježno kupa
Sutonom obasjan žal
Podsjeća me
Budi uspomene...
Cigareta
Jedna za drugom
Nikotin
Poigrava se mojim umom
Pišem pjesmu o umornom
Nepravednom životu ovom
Zar je život,krug dima
Kojeg suče vjetar ovih tmina
Kao što suče brodove plima
Bili smo kao kamen i sol
Kada zadnji krug isčezne
Nada nestane
Život tmina postane
ništa više ne ostaje
Samo tuga i bol
Ležim kraj mora
Na nebu zvjezde dvje
Sunce u more pada
Sumrak je...
Na pučini šume vali
Na pučini mali ferali...
Najedanput
Vihor jek
Po moru pleše
Privukao oblak
Pun kapi,kapi kiše...
Ka obali
Brzo hrle
Mali ferali
No jedan ostao je...
Padaju,kapi kiše velike
Gusta magla,digla se
Ne vidim,što zbiva se
Brzo sklonih se
Osjećam,sve je hladnije...
Polagano...
Magla nestaje
Kao i kapi kiše
Sve je nekako smirenije
Nekako tiše...
Obzorom još šumi val
A
na stjenama stoji
Razasuti Mali feral...
Za M.
Gledam more,divim se...
Bonaca,sumrak je
Krhkim lišćem šumi
Vihor lagani
U daljini začujem tvoj glas
Onako tih i plah
Osjetim topao dah
Na obrazu,no...
Samo te osjećam
Ti nisi tu...
Kada te zatrebam
Vidim te na obzoru...
Sada...
Na mjesečini
Zoru čekam
U ruci cigareta
Prah zvjezdani
na nebu gledam
Dođi ovog ljeta
Mnoge djevojke misle da su muškarci bezobzirne,bezosjećajne,neiskrene svinje...
Da smo svi isti...
Jesmo ili nismo prosudite sami nakon što pročitate ovu pjesmu,inače prva mi je koju sam objavio na netu,nadam se ne i posljednja,ovisi...
Sklopim oči,vidim tebe
Ne znam...
Je li ta ljepota tu ili
Samo sanjam...
Gledam tvoje
Te prekrasne oči...
Mirišem zanosnu ti kosu
U krilu ti se odmaram...
Valovi u daljini
Dižu se,šume...
Razbijaju o stjene...
Dok srce moje
Za tebe kuca...
tjera krv
Kroz moje vene...
Da se zna ovu pjesmu sam ja napisao,iako neki neće moći vjerovat(njihov problem),ako vam se svidi možete je uzeti,biti će mi drago...
Subota veče...
Doša sam na Grudu,poša do Keruma po cigare. Zazva sam Ivana da ga pitam di da se nađemo,nakon kraćeg razgovora dogovoreno je kraj Belmonda(kavana inače). Kraj Belmonda Miho i Jure,malo sam tu s njima palio maglu usput zapalili po jedan španjulet, uto doša Ivan i Tica. Jure osto čekat neke njegove dok smo se mi uputili prema vinariji.(inače poveća zgrada,savršeno izolirana,podjeljena u nekoliko prostorija,glavna je naravno ona u kojoj je šank i uzvišenje za mene tj. za dj-a zapravo tamo gdje se sve i zbilo,gdje je Jure slavio roćkas.
Nismo prošli ni 50 metara kad nailazi Pajo s autom, polagano ide uz nas,pitam ga da me odbaci doli,kaže on sjedni. Ja ono iz zajebancije na haubu! Krenuli smo,debil odma stisnija gas prošli prvi bogen,drugi jedva,nakon trćeg ležim u bolnici sav u gipsu sretan da san osta živ. Zajebajen se,nije nam ništa bilo,zapravo vozili smo se,ja na haubi ono ja hauba,magla okolo,cigar u ruci,nešto što se treba doživjet.....,po nekakvom makadamu. Pola tog puta su bile lokve,sva sreća nisam osta mokar. Vratili smo u vinariju,ekipa je bila dili,čekali a spojim muziku. Počeo sam sa explosion od Kalwi & Remi,zatim moje stvari i tak,ono uglavnom trance i house,ponajviše Tiestsa. Nakon što se malo više popilo puštao sam željene pjesme uglavnom domaće.....
Uglavnom popilo se dosta,kažu da je i muzika bila drama,jedino smo ja Branimir i Tica(inače Pero) pošli samostalno doma... Kažu da je bila i neka tuča,ali čisto sumljam...
Sutra,tj. danas,se maškaramo u pedere. Trebalo bi bit zabavno...
No e za sve koje zanima rođen sam 8.7 1990.
Ševili!
Pet godina na igli,starci neznaju ništa
Špric i dop skrivam na krovu lifta
Propa san u faci,propa san u školi
Izgleda da sve sad u propast vodi
Propala mi firma,a šta ću. Vatrostalni pilići više nisu in,jbg. No,uvatija san se ja pravog posla u kojem se prava lova okreće... eee,posta san grobar i to lokalni e!! Neki dan,moj Niko,uzea san kamion i zakopa ga u zamlju,ka vidi ti vraga.... Stošese!! Štaš ti budali,jel?
I tako ti idem stošese,kad rotacija iza mene... Sta san,šta ću. Dolazi cajo do mog prozora,vozačku i prometnu molim,ja dam kad on upita što moj Bruno,ja njemuj stošese,kad on-ma moj Bruno... Šta,nevjeruješ? Stošese!! Jes,jes,stošese!!! A on opet-ma Bruno... Ma jes,stošese!!! Vidi on ko je odi lud i pođe ća...
Nakon ovog posta moram Reći da ne konzumiram nikakva opojna sredstva,ali često vidim kako istrčavuju cipoli iz zekove kavane...